Kad oblak kihne...

utorak, 01.05.2007.

Ah taj neradan dan...

Svim radnicima diljem ovog malog planeta Zemlje sretan praznik rada jer kao rođeni neradnik znam koliko ovakav dan zlata vrjedi...znam jer je meni savaki dan ovakav dan.
Uživajte u odmoru...
8)

- 09:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 14.02.2007.

Vrlo kratki PitStop...

Još sam živ...kako, ni sam neznam s obzirom da se ništa nije izmjenilo ni na bolje ni na gore...ili bar nisam primjetio. Uglavnom...još nema predaje...pozdrav svima...
Napišem nešto "pametno" kada otkrijem da li je moja količina strpljenja vrlina ili mana...





..evo skraćeni kratki opus Fantoma Opere Vs. Krhotine časti


Eto kako se iz nepoznanica na rubu mape rađaju zmajevi...stvarnost je nadmašila maštu.
"Postajem li lud?"
U fizici srca, udaljenost je relativna, vrijeme je apsolutno...nije trebalo ništa više da oživi njegovu nadu.
Smiješak sreće pojavio se na beskrvnim usnicama, smiješak kao u bolesnih ljudi kad im se ukaže prva nada u oporavak.

Spoznaj sebe, čak je i zlo relativno...Nikad ništa ne radim poput drugih ljudi...
...znaš, svojedobno sam se smatrao pravom junačinom, a onda, sam sreo tebe i ponovno otkrio strah...moj duh vene da uz tebe ostane...valjda je ikad, ipak bolje nego nikad.

"Zašto luđak ne bi sanjao da je zdrav?"
Pustite me da prođem sa svojim štakorima.

Čast nije ništa manja ako je dijele dvoje.
Nemojte se bojati.
Dobri ljudi suočavaju se s boli.
Ali veliki - veliki je prihvaćaju kao da je dar
.




...pa zar si ti umišljaš u toj svojoj amoralnoj, razmetljivoj nakaznosti, u svojoj čudovišnoj taštini, da možeš kontrolirati tu silu prirode?



Life is simple, you make a choice and you dont look back... I want give up..

can You read My Mind???

- 14:06 - Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 09.05.2006.

Moram da idem...put me vodi na drugu stranu.

Ima jedan zid...visoki, na koji se svi pokušavamo popeti...ispunjen rukohvatima i komadima uzidanih ljestava...bio sam oko zlatne sredine na dobrom putu prema gore...no dopustih da se spustim do dna kako bih se nanovo digao do samoga vrha iznad ostalih...no pao sam niže nego sam očekivao...jer...gotovo svaka šipka, svaki rukohvat na toj dubini je klimava...tražim pravi oslonac pazeći da se ne strmoglavim iza točke bez povratka...bilo mi je izuzetno zadovoljstvo družiti se sa svima vama...jednom ću se vratiti...kad na putu prema gore budem oko sredine...kada me oblak obaspe svojom kišom...kada mi duh opet naraste toliko da mogu da dijelim sreću...do tada...pazite šta radite i bez obzira na sve...glavu gore...prije svega...zabavljajte se svojim životom :)... (eh da...vrijeme je na poslijetku itekako dragocijeno)

Sa samog ruba pameti
stižu mi strašni saveti
al' ja bih da proživim
na svoj način.




Na podmetaču još crtam tvoj profil
suvišna pitanja izbjegnem fintom
ime ti ispišem u svakoj strofi
nevidljivom tintom...

Princezo javi se (;



IT'S AN OUTSIDE CHANCE...BUTT THEN...YOU NEVER KNOW

AND I LIVE FOR LATER....

- 12:58 - Komentari (42) - Isprintaj - #

utorak, 02.05.2006.

Kako vrijeme dalje teče sreća se polako okreće, moji najjači aduti kupe prazne štihove.
A bez nje cijela igra može pasti u mutnu vodu...ipak, ne igram sam.

Osjeća da dolazim...nezna iz kojeg smjera...niti kada...duboko u grudima osjeća dozu neizvjesnosti...
to je sve što znam...jedna boja u ovoj partiji šaha će biti matirana...
...izbjegavam ići glavom kroz zid, iako ga nema, sam ga zidam...vjerni ožiljak me prati. Pijuna gotovo da više i nemam...moram se razotkriti.smokin

Odbacujem optiku i prigušivač, luk i strijele bacam pod roštilj, skidam remen sa patronama i nožem, iz mina vadim detonatore, uklanjam sve zamke und stupice, rukavice spremam u tobolac, skidam boje sa lica i sve masti kojima sam premazan...svlačim sve...
ovo moram dobiti u svom jedinstvenom elementu...bez krinki...bez trikova.

Još magla do 2-3 i nepoznanica x i y otkrivaju svoj z. Kada prevrnem šahovsku ploču prije nego napravim mat, kada ne bude više šuljanja i kamufliranja, kada pogledom izvučem pravi osmijeh, kada počne prava igra za koju sam stvoren...uskoro...gdje god se okreneš.

'oh Lord please don't let me be missunderstood.namcor

- 00:56 - Komentari (24) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.04.2006.

Lov na zlatnog zmaja

Stagnacija, put preko polja do betona...čistim tenisice u lokvi i odlazim putom bez puta u tamne šume...tamo preko 7 brda,7 dola, gdje je kažu nekoć živio zmaj.Tražim njegove ostatke...pa makar jednu ljusku, u prah da sameljem i čaj da popijem.
Tražim rog njegov da ga izdubim,da pušem, da zazivam.
Tražim komad kandže da me za tlo prikuje...dok me snažna krila nose daleko i visoko.
Tražim bar komad čeljusti...da sažvačem i ono što progutati ne mogu.
Pa makar i komad fine kože da osjetim u kojem smjeru vjetar puše.Bilo šta...

Kroz blato u kojem se zaigram, kroz dan koji prespavam, kroz noć koju prehodam.

Plameni oganj...što u utrobi bukti mi sve više, šapće mi sve jače, da ne tražim dalje...sve to posjedujem, sve što tražim sam našao...pa i više od toga...samo nisam znao...nisam vjerovao...jer se nisam usudio vjerovati...sebe poslušati.

Zmaj u meni budi se iz vječnoga snazijev, u zjenicama mi plameni žar...vrebam svoju plahu lovinu s oprezom, svaki pogrešan šum tjera ju sve dalje i glad biva sve teža...i čekam onaj pravi trenutak...tu, spreman za dobra vremena.

Resistance is futile!lud

- 13:14 - Komentari (42) - Isprintaj - #

srijeda, 05.04.2006.

java u snu

...i pri vrhuncu borbe roflsa svojim nepobjedivim strahom ono postaje moj najbolji suputnik, suborac i prijateljsmokin.
Ali jedna nova nepoznanica izlazi iz sjenenono...iz kokošiju u psa, iz psa u zečeve, iz zečeva u jaja,
iz jaja u male gmazove, iz malih gmazova u veliku novu nepoznanicu. Toliku da moram pomoći svom
nepobjedivom strahu da ne bude pobjeđeno, jer samo jedno drugomu slijepo vjerujemo.Tko zna na koji način, tko zna pod koju cijenu...ali ju se mora razaznati, obuzdati njenu destruktivnu
prirodu i prigrliti prije nego bude prekasno. Za sve...bang

Stvaralaštva u globalu kao i snovi... nemaju granice.party

- 17:50 - Komentari (41) - Isprintaj - #

utorak, 21.03.2006.

strah me je.... a ničeg se ne bojim.headbang

- 18:49 - Komentari (42) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.03.2006.

Grand prix

Svijetlo narušava mrak koji godi...boli...
izbor nekad ne ovisi o čovjeku...bez mašte, svatko može birati.

oči...peku....

još pola sata.

Okrenuti glavu i zadubiti se u bunar, gdje iz tmine dubine izvora hladan i vlažan zrak dira prstima po slojevitosti....to me hrani. Udahnuti zrak opran jutarnjim svijetlom.

Vjetar, prijatelj, donosi miris lovine koju vrijedi loviti...usmjerava i štiti..odnoseći prevrtljive mirisne oznake dalje od labilne svijesti koja žeđa za promijenom.
Upustiti se sada u rizik značilo bi pokrenuti stvarnost bez jasnog balansa. Balans treba tržiti.

Crna sijenka preko lica pozdravlja i hvata poglede odobravanja hraneći svoju vlastitu potrebu za pripadanjem...priča o vječnim oblicima, prvi hlad, spoj noći i dana..za nagovještaj kiše nije potreban vrač...

volim kišu.

Sa jedne strane vedro plavo nebo, a sa druge vedri zvjezdani svod, jednom svijest u srcu, drugom u mozgu.
Oblak se opet smiješi, nijemo vrti svoj film.
"Skloni kišobran!", bar na tren, jer koči maštu, onu koja te vraća u život.

- 16:35 - Komentari (29) - Isprintaj - #

utorak, 14.02.2006.

old boy

I.E.K. '06.

ako sam gori od najgoreg čudovišta zar nemam pravo živjeti?

ako sam gori od najgoreg čudovišta zar nemam pravo umrijeti?



smij se i svijet će se smijati sa tobom...
plači...i plakat češ sam.

- 12:33 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 10.02.2006.

a šta reć?

I.E.K. '06.

Znate'l priču o I.E. Kordiću
I ja sam je tek onomad čuo
Devet dana jednom nije
Silazio s travarije
Kažu da je bio čudna sorta.

Dimio je desetke grama dnevno
Nešto na rizlu a nešto na bocu
Nikad nije bio gladan
Slagao sendvić na pladanj
A mlatio je i tjesteninu.

Prale su ga neke hale čudne
Svijet je shvaćao kao od šale
Niti svjestan nije bio
Kolko se istini približio
Pa je nastavio tražit dalje.

Volio je puno dimit
Tol'ko da se znao bong savinit
Htjeo je svjetu mir i dobro,
Sada kad' je svega svjestan
Nije više tonio u bezdan
Samo je čekao na jedan dan

Kako bi do kraja ostao sretan



(na melos priče o vasi ladačkom)

- 16:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 07.02.2006.

Kraj drame i trilera sa Zimom...ili?

Zima...bezopasna i vrlo ranjiva...ali razigrana kao dijete...i nepravi nimalo štete...inače laboratorijski štakorica sa faksa :)

I pukim slučajem
locirana bješe
u dvosjednom rubnom
utoru reže...

pokušalo se sve
da se izvuče
tri junaka tri sata
bez uspjeha

probali bukom
probali demolacijom
probali vodom
dimom i suzavcem

nije išlo

no na kraju dana
junak se pokaže
sam samcat
Zimu dimom namamio

uze junak Zimu
beštiju finu
i u kavez
zarino

Sad je Zima dobro i u sigurnim rukama fantastične četvorke.
Za dokumentarnu arhivu same Zime pobrinuli su se T-630 i plavi zub za krilni mozak.
:)

- 20:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.02.2006.

350 stranica u 30 sekundi...studengora

10.01.2006. I.E.K.

Bila je to radosna slika, dar koji je primio sa zahvalnošću.
Ipak, čitav je dan nastavio pješačiti duha ponešto ozarena onim jasnim snom koji mu je podarila noćna tama. Prizor koji će razgaliti um što inače tone u beznađe.

...biti zahvalan samo taj jedan dan!..

...želudac mi se stisnuo...i šake...živio samo za borbe i gaženje koka...

Zrak je govorio da se kotač vremena okrenuo za još jedan zubac.
Dojam da se našao oči u oči s nekakvim izvanzemaljskim prizorom, premda ne i posve neprijaznim.
Nevidljivi ga je svijet, zaključi u sebi, napustio kao cigansku dušu, da luta sam, bez vodiča i zemljovida, po rasutom svijetu koji se ponajviše sastoji od zapreka.

"Sada živim životom u kojem pratim aktivnosti određenih ptica."

Držala je da bi valjano uređen svijet stvarao stanovnike toliko prilagođene životu na dodijeljenom mjestu da nebi imali ni potrebe ni želje za putovanjem...neki bi proživjeli nebrojene sretne godine slušajući lavež susjedova psa, a ipak se ne bi toliko udaljili od svoga polja da utvrde glasa li se to gonič ili seter, jednobojan ili pjegav pas.

Duboko u srcu, međutim, pitala se: "Pamti li se uopće nešto zauvijek? "
Sve je bilo toliko mirno da joj se već činilo da tišinu osjeća kao bol iza čeonih kostiju.


Poslije je stao učestalo tonuti u san i buditi se, u očekivanju jutra, a onda je na kraju čvrsto zaspao, stisnut u samom srcu kestena.
"Kada si jutros ustao, jesi li mislio da ćeš do mraka vidjeti kako se pravi sir?"
Put do bogatijeg života.
Naš um nije tako sazdan da zadržava pojedinosti o boli onako kako pamtimo sreću.
Vjenčati se s nekom ženom zbog ljepote mudro je koliko i jesti pticu zato što lijepo pjeva.
Ta je melodija postala nekakvo zasebno biće, navika kojoj je cilj unijeti red i značenje u svršetak dana. Čežnja joj je bila glavna tema.
Neoboriv dokaz da čovjek, koliko god potratio život, uvijek može pronaći neki put do iskupljenja, pa ma bilo ono i djelomično.
Nešto što u mislima treba fiksirati i trajno zadržati.
Nježnost će mu zauvijek biti uskraćena, a cijeli život ubilježen kao jedna mračna pogreška.
Možda nikada neće biti bolje prigode za uzvraćanje.


Kada bi čitav svijet preuzeo takav stav, rat bi bio tek gorko sjećanje. Krajolik u kojem čovjek može izgledati poput kakve usputne primisli. Jer u te životinje postoji nešto što njemu govori o nadi. Čak ni najbolje namjere ne daju rezultata, a i sama je nada tek prepreka. Nijedna planina ili vodeni tok nisu bili bez imena. Nijedna ptica,nijedan grm...njegov zavičaj.
Na sigurnom pred grabežljivim pogledom čitavog svijeta. Dah je lebdio oko njih kao da se brine za njihovu sudbinu.
Kad god se nešto pridoda, znači da se nešto i izgubilo. Crna kora u zimu, bijeli cvjetovi u proljeće. Simbol straha.
Osamljen putnik koji hoda i hoda u beskraj. Da, ne, ili možda. Lažna nada koju nude smrtonosna je poput svakog otrova. Čovjek se može toliko izgubiti u ogorčenju i bijesu da više ne može pronaći put natrag.

"Kada bih znao kamo, pošao bih odmah."

"U ovom trenutku znam više od tebe, a znam da bi sve još moglo biti u redu."

Toliko toga želi, ali nadasve mu je potreban san.
Netko je ranjen, netko nije. Jedno od uobičajenih stanja u svijetu.
Znao je da najviše želi osloboditi se samoće. Možeš samo birati hoćeš li nastaviti ili nećeš. Ali, ako nastaviš, nastavljaš uz spoznaju o tome da ožiljke nosiš sa sobom.
"Zapamti ovo mjesto"....svijetla kao u podne prvog dana stvaranja svijeta...jer svaka od njih živi u svom, a ne u našem svijetu.

Ta biserna noć nije izgledala kao suprotnost danu, nego kao jedna njegova inačica, otklon.

Nije bilo drugo smjera osim naprijed, nije bilo drugog trenutka osim sadašnjeg.

Vrijeme je da se pođe unutra, pokrije žar i povuče zasun.

- 00:05 - Komentari (16) - Isprintaj - #